home page / dnevnik
 
 
             Ukus Istanbula (3)

             Napisano 13.05.2005.

        "A KADA PADNE NOĆ, JA ZOVEM UPOMOĆ..."
 

        Društvo iz našeg autobusa imalo je stav da je "Tursko veče" nešto "bljak"... Kao... neka zabava za radoznale muške oči... Međutim, to i nije čudno ako se uzme u obzir da su u "busu", uglavnom, bile žene. Moram priznati da sam se pomalo pribojavao da li će se za ovu "fakultativu" prijaviti dovoljan broj zainteresovanih, kako bi se ona i ostvarila, ali kada smo se u holu hotela napokon skupili, video sam da nema razloga za paniku... Bili smo brojni...
        Očekivao sam da će nas odvesti u neki restoran gde će nastupati debeljuškaste devojke, golih stomaka, ukrašene dukatima... Već sam ih video kako plešu i mašu dairama iznad naših glava... Ali, prevario sam se... Srećom... Očekivalo nas je nešto mnogo interesantnije. Pravi šou program...
        "Istanbul-in" sasvim je pristojan klub, koji može da primi oko 250 gostiju. Kada smo stigli, na stolu nas je čekalo predjelo, poslužili su nas pićem... Program, koji je predstavljao mešavinu folklora, trbušnog plesa i zabave ubrzo je počeo i priznajem - bio je izuzetno zanimljiv ! Posetioci su bili iz raznih krajeva sveta (Australija, Novi Zeland, Japan, Bugarska...), ali je nas iz lude Srbije i Crne Gore, ipak, bilo najviše (oko pola od ukupnog broja ljudi). Na svakom stolu stajala je i mala zastavica koja je ukazivala na to odakle smo došli... Uskoro su nam servirali glavno jelo, a malo potom i dezert... Treba li napominjati da se pio čuveni "Efes pilsen" ? Mada, i nismo baš nešto preterivali... "Otezali" smo ga maksimalno... Pili su Australijanci, kojima je sve ovo (izgleda) bilo mnogo jeftino... Pili su i poprilično se napili, tako da su vremenom postajali sve bučniji i drčniji...
        Mi smo se zadovoljili pivom koje smo po povratku kupili u nekakvoj prodavnici. Oko 00.30 još uvek su radile radnje... Svaka čast Turci ! Dok smo bili u "nabavci" spopadali su nas raznorazni, sumnjivi tipovi (što je ovde svakodnevna pojava) i nudili nam ženske svih rasa i nacionalnosti... Ludnica ! Međutim, ja sam se zakleo svojoj dragoj Lidiji na vernost i ovakav vid provoda nije dolazio u obzir (šmrc)... Ubrzo smo se vratili u hotel, izvalili se na krevete, otvorili limenke, uključili televizor na kome je (gle čuda) bila neka turska "pop" muzika, i pod uticajem "n-tog" piva čvrsto smo rešili da tražimo od naših iz Kule da nam pošalju još malo para, kako bismo produžili svoj boravak u ovom zanimljivom gradu...

-nastaviće se-

prethodni dan / vaš komentar / sledeći dan