|
Društvo
iz našeg autobusa imalo je stav da je "Tursko
veče" nešto "bljak"... Kao...
neka zabava za radoznale muške oči... Međutim,
to i nije čudno ako se uzme u obzir da su
u "busu", uglavnom, bile žene.
Moram priznati da sam se pomalo pribojavao
da li će se za ovu "fakultativu"
prijaviti dovoljan broj zainteresovanih,
kako bi se ona i ostvarila, ali kada smo
se u holu hotela napokon skupili, video
sam da nema razloga za paniku... Bili smo
brojni...
 |
 |
Očekivao
sam da će nas odvesti u neki restoran gde
će nastupati debeljuškaste devojke, golih
stomaka, ukrašene dukatima... Već sam ih video
kako plešu i mašu dairama iznad naših glava...
Ali, prevario sam se... Srećom... Očekivalo
nas je nešto mnogo interesantnije. Pravi šou
program...
"Istanbul-in"
sasvim je pristojan klub, koji može da primi
oko 250 gostiju. Kada smo stigli, na stolu
nas je čekalo predjelo, poslužili su nas pićem...
Program, koji je predstavljao mešavinu folklora,
trbušnog plesa i zabave ubrzo je počeo i priznajem
- bio je izuzetno zanimljiv ! Posetioci
su bili iz raznih krajeva sveta (Australija,
Novi Zeland, Japan, Bugarska...), ali je nas
iz lude Srbije i Crne Gore, ipak, bilo najviše
(oko pola od ukupnog broja ljudi). Na svakom
stolu stajala je i mala zastavica koja je
ukazivala na to odakle smo došli... Uskoro
su nam servirali glavno jelo, a malo potom
i dezert... Treba li napominjati da se pio
čuveni "Efes pilsen" ? Mada, i nismo
baš nešto preterivali... "Otezali"
smo ga maksimalno... Pili su Australijanci,
kojima je sve ovo (izgleda) bilo mnogo jeftino...
Pili su i poprilično se napili, tako da su
vremenom postajali sve bučniji i drčniji...
Mi
smo se zadovoljili pivom koje smo po povratku
kupili u nekakvoj prodavnici. Oko 00.30 još
uvek su radile radnje... Svaka čast Turci
! Dok
smo bili u "nabavci" spopadali su
nas raznorazni, sumnjivi tipovi (što je ovde
svakodnevna pojava) i nudili nam ženske svih
rasa i nacionalnosti... Ludnica ! Međutim,
ja sam se zakleo svojoj dragoj Lidiji na vernost
i ovakav vid provoda nije dolazio u obzir
(šmrc)... Ubrzo smo se vratili u hotel, izvalili
se na krevete, otvorili limenke, uključili
televizor na kome je (gle čuda) bila neka
turska "pop" muzika, i pod uticajem
"n-tog" piva čvrsto smo rešili da
tražimo od naših iz Kule da nam pošalju još
malo para, kako bismo produžili svoj boravak
u ovom zanimljivom gradu...
|