home page / dnevnik
 
 
             Kišno popodne

             Napisano 10.06.2006.

        Kap je lagano klizila po staklu i postajala sve veća i veća, da bi (nakon par trenutaka) samo skliznula niz prozor, ne mogavši više da izdrži sopstvenu težinu... Onda se pojavila još jedna i učinila sličnu stvar... Pa još jedna... Bio sam budan tek nekoliko minuta. Ležao sam i posmatrao tu neobičnu trku. Uživao sam, sve dok pljusak nije postao toliko jak, i spojio sve kapljice u jednu...
        Tada sam ustao. Bilo mi je prilično hladno. Iznenadio sam se kada sam video da nema nikoga u stanu. -Gde li su ove moje ženske opet "zbrisale"? Pa njima ni kiša ne može ništa, pomislio sam. Morao sam da uključim grejanje...
        Iako je jun mesec nastupio pre nekoliko dana, svako razmišljanje na temu godišnjeg odmora bilo je potpuno suvišno. Pristavio sam kafu... -Valjda će uspeti da me razbudi, ponadao sam se dok sam uključivao televizor. Depresija... Odlazak u Bugarsku činio se tako dalekim. Ležanje na plaži zvuči mi kao utopija... Na TV-u je tenis. Igra Nole. I to kako! Uživam, ali ne zadugo. I tamo je počela kiša... Ponovo prebacujem kanale... Nailazim na prenos iz Skupštine Srbije. Zadržavam se na trenutak, ali ubrzo uviđam da nemam dovoljno dobar stomak za tako nešto... Kakvi idioti!
         Odlazim do kuhinje. Vraćam šoljicu u kojoj je do pre nekoliko trenutaka bila kafa. Jaka i slatka, naravno... Pogled mi se zadržava na praznoj boci od vina. Eh... ispili smo je sa zadovoljstvom. Onako... sa povodom. Pa nije mala stvar položiti poslednji ispit... Veliki je teret zbacila sa sebe Lidija tim činom.

         Polako počinjem da paničim... Pada mrak, njih još nema, a kiša je sve jača... Uzeo sam mobilni telefon u ruke i nazvao vođu tog malog, odbeglog društva, ali u istom trenutku začulo se zvono na ulaznim vratima. Bile su one... Brigu sam istovremeno zamenio ljutnjom i ne baš prijatnim tonom upitao sam ih: -Pa gde skitate po ovakvom vremenu i to još tako lagano obučene? Lidija me je oštrim pogledom odmerila od glave do pete... -Pa ne misliš, valjda, da smo išle peške, rekla je začuđeno i nastavila da izuva decu...


prethodni dan / vaš komentar / sledeći dan