|
Pre nego što počnem da iznosim utiske sa zanimljivog putovanja u glavni grad Češke, moram da napravim mali uvod kako bih čitaocima objasnio zbog čega se Češka Republika i Prag toliko visoko kotiraju u mom sistemu vrednosti.
E tek sam se sa prethodnom rečenicom ukopao... Sada trebam da objasnim nešto što je (u suštini) neobjašnjivo... Moja ljubav prema Pragu, Česima (Čehinjama, he-he) je sve do 27.01.2008. bila i više nego platonska. Bez obzira na sve, traje još od detinjstva...
Ovo što ću napisati, verovatno, niko živ ne pamti (osim mene, naravno), ali šta da vam radim... Tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog veka Česi, tj. Čehoslovaci imali su jako dobru dečiju i omladinsku filmsku produkciju. Postao sam veliki zaljubljenik tih ostvarenja, ali sam (zahvaljujući njima) zavoleo i mnogo drugih stvari koje se vezuju za tu lepu zemlju...
Nešto kasnije sam (opet, zahvaljujući sedmoj umetnosti) podgrejao do maksimuma svoja iracionalna osećanja. Obožavao sam dela naših praških filmskih đaka (Marković, Zafranović, Kusturica, Paskaljević, Grlić). Logično, u njihovom rukopisu, lako je bilo prepoznati uticaje čeških majstora tog doba... Svako ko pogleda npr. Crnog Petra (slika gore) , film Miloša Formana iz 1964. godine, uočiće uticaj koje je ovo ostvarenje imalo na neke uloge Danila Bate Stojkovića ili Slavka Štimca. "Buba Šinter", "Varljivo leto '68.", "Sjećaš li se Doli Bel", samo su neki od jugoslovenskih klonova Formanovog dela... Bilo je to vreme puno duha i smisla, za razliku od ovog današnjeg (prožetog američkim uticajem) koje je puno krvi, perverzija, prostote, besmisla i beznađa...
Omiljeni istorijski trenutak drage mi države je 1968. godina i čuveno Praško proleće. Evo jednog zanimljivog vica koji dočarava atmosferu tih dana: "Jutro 1968. Budi se Čeh i otvara prozor, kad na ulici američki vojnik. Čeh poče da viče: -Živela sloboda!, a ovaj odozdo će: -Njet druzja. Eta maskenbal!". Film koji maestralno dočarava to vreme je predivni "Nepodnošljiva lakoća postojanja" ("The Unbearable Lightness of Being") (slika u sredini) Filipa Kaufmana iz 1988. godine, sa lepom Lenom Olin i zanimljivo - neodoljivom Žilijet Binoš. Moja topla preporuka...
Kultni status čeških devojaka posebna je priča... Cela legenda pretočena je u upečatljiv lik Ruženjke Hrabalove iz popularnog domaćeg filma. Nema se više šta tu dodati...
A joooj... Zamalo da zaboravim pivo... Čuvene češke marke ovog proizvoda izazivaju suze u očima svakog prosečnog pivopije. Zahvaljujući njima, ova država za pomenute uživaoce, ima status "obećane zemlje"...
|