| Nazad / Teodora/ Marina | ||
| Lidija | ||
|
Upoznali
smo se
krajem 1998.godine i sve to nije nagoveštavalo da će prerasti u nešto
više od poznanstva, iako smo i 1999.godinu dočekali zajedno u Novom Sadu...
Imali smo tada (oboje) neke druge planove, međutim, nastavili smo da se
viđamo u gradu sve intenzivnije... Okolnosti su nam išle na ruku, i ubrzo
smo shvatili da nam trenuci, koje provodimo zajedno, mnogo znače. Iz svega
toga izrodila se veza (par nedelja pred bombardovanje Jugoslavije). Nešto
kasnije napisao sam mnoštvo pesama o ovom periodu. Jedna od njih je i Mreža.
Ipak, rat je svemu dao jednu posebnu dimenziju. Otišao sam u rezervu,
pa su naša viđanja bila ređa (ali, svakako, sa više emocija). Dolazio sam
kući na svakih 10-ak dana. Jedna od tih noći bila je posebna... Ponoć,
vreme vazdušne opasnosti... Posvetio sam joj pesmu Avion...
Na svu sreću, te avanture su se završile (kako su se završile), a mi smo
nastavili da živimo uobičajeno. Tek tada mogao sam bolje da upoznam Lidiju.
Da saznam šta voli, a šta ne, kakvu muziku sluša, šta je nervira, čemu
se raduje... Tek tada smo shvatili da ne grešimo...
Lidija
je veoma druželjubiva osoba, ne voli da sedi u kući i (skoro) uvek je
dobre volje... Voli muziku, a najviše sluša Crvenu jabuku, Vladu Georgieva,
Merlin, Gocu Tržan, Tošu Proeskog, Balaševića, Hari Mata Hari, Prljavo
kazalište... Od "stranaca" najviše joj prijaju rok balade. |
||
| Nazad / Teodora/ Marina |