Nazad




Teodora


      Mnogo sam porasla u poslednje vreme... Ma vidite i sami... Nisam više mala beba kao nekad... To sam ja malčice i iz inata mami i tati... Stalno me teraju da jedem, jer kao, ako ne jedem, ostaću zauvek mala ! Ih... kao da im verujem... Ustvari, ja volim da jedem... Mnogo ! Ali samo ono što se meni sviđa: -Čokolade, bombone, čips i štapiće... Kada bi me time hranili, bila bih najveća na svetu !




      Od skora imam i sestru... Zovem je "sekica", zato što je mala... Ona samo leži i tek ponekad sedi... Strašno ! Jedva sam čekala da se rodi, da imam sa kime da se igram, a vidi sad... Uopšte me ne primećuje ! Čini mi se da se jedino hrani obraduje... Voli mleko i kašice ! I ja često hoću da probam njen ručak, ali me mama i tata opominju rečima: -Ne diraj, to je sekicino ! Eh... njima dvoma, nikad ugoditi !




      Moram da vam se pohvalim ! Sve znam i sve me interesuje... Brojim do 10, raspoznajem boje, recitujem mnoge pesmice, znam puno priča, a volim i da crtam. Naročito Snežanu, princa i patuljke... Često kada mama i tata hoće da se pohvale mojim znanjem, ja se ukipim, oborim pogled i zaćutim... Neka se oni fino hvale svojim umećem, a mene nek ostave na miru ! Ne ispunjavam muzičke želje !





Nazad