sećanja / home page
 

Kako sam zavoleo "The Beatles"




        8. decembra 1980. imao sam tek nešto više od 11 godina... Pomalo nespremno sam dočekao vesti na radiju i uplakana lica na tv ekranima... Nije mi bilo jasno šta se to dešava... Mnogo toga nisam znao, mada me je veoma interesovalo...
        Jedno veče na televiziji su se okupili neki ljudi i počeli da pričaju o slavnom muzičaru. -Izgleda da se dogodilo nešto zaista strašno, pomislio sam gledajući emisiju... -Vidi, žale ga više nego što smo mi Tita, prokomentarisao je moj otac scene iz Njujorka... -Žale ga više nego mi Tita, odjekivalo je u mojim ušima... Nisam mogao da shvatim kako je to moguće... Nakon razgovora krenuo je film "Hard days night" i nekako (sa prvim taktovima istoimene numere) ceo moj svet okrenuo se naglavačke... Umesto starca u maršalskoj uniformi, iz luksuznog automobila istrčali su veseli mladići okruženi gomilom zgodnih devojčica, što je delovalo mnogo zanimljivije od pionira i radnika iz jugoslovenske verzije histerije...

        Celo moje detinjstvo bilo je prožeto željom da čujem što više njihovih pesama, a sa zadovoljstvom sam gledao i "Beatles" filmove koji su se davali skoro svake godine (uglavnom u "Zimskom bioskopu" školskog programa TV Beograd). Voleo sam ih sve više i više...

        Zahvaljujući zagrebačkom Jugotonu 1989. god. uspeo sam da kompletiram sva njihova izdanja, pa su se narednih par sezona na mom kasetofonu vrteli isključivo albumi "liverpulskih čupavaca"... Bilo je to predivno vreme otkrivanja novih pesama i definitivna potvrda da se radi o genijalcima. Najpre me je Pol "kupio" predivnim baladama "za sva vremena", a zatim je Lennon sve to lepo "zacementirao" svojim magičnim hitovima... Najkreativniji, najemotivniji, ali i najranjiviji Bitls izvršio je na mene ogroman uticaj... Toliko sam ga zavoleo da su i Japanke počele da mi se sviđaju.
        Moja generacija je tragala za dobrim pesmama i često su se na školskim zabavama mogle čuti ploče Bitlsa, Stonsa, Dorsa, iako u vreme njihove popularnosti nismo bili ni rođeni... Znali smo da se ne može slepo prihvatati ono što mediji serviraju i zato mi je i žao zbog današnje situacije gde svi slušaju samo jednu TV stanicu...

        Za mene će Bitlsi uvek biti broj 1... Jedni i jedini ! Siguran sam da niko više nikada neće uspeti da za manji broj godina izvrši veći uticaj na čovečanstvo, da izda više albuma, proda više ploča... Oni su uzdrmali čitav jedan vek i ja sam im na tome zahvalan. Bravo !


 
<< sećanje 4 / vaš komentar / sećanje 6 >>