 |
Teodora: Ja ću vam sama ispričati nešto o sebi...
Rođena sam 07.05.2002. oko 7 sati ujutro. Nisam baš odmah
bila oduševljena kada sam izašla iz majčinog stomaka.
Bilo mi je jako hladno... Sećam se da su svi okolo vikali
:"Nit' krupnije bebe, nit'
sitnije mame". To je zato što sam bila
najveća beba u porodilištu.
Imala sam 3,85 kg i 58 cm. Prvih dana sam jako plakala,
jer mi mama nije davala da jedem koliko sam htela, već
svaka 3 sata, jer su tako rekle neke tete iz porodilišta.
|
|
... Kad
sam bila mala beba, volela sam jako da plačem. Ludo sam
se zabavljala gledajući kako se svi lomataju oko mene
kada zakmečim. Sve sam ih "cimala". Pošto sam
ih pustila noću da spavaju, morala sam preko dana da ih
"treniram". Ništa drugo me nije zanimalo...samo
da spavam i da jedem. Jako mi se sviđalo kada su me mama
i tata vodili u šetnju... Ja sam malo gledala i, uglavnom,
spavala. Volim leto, i mnogo mi se sviđa napolju,ali nikako
u stanu. Previše mi je vruće... |
|
 |
 |
|
...Sada
sam velika. Imam puno igračaka, a najomiljenija mi je
jedan šareni papagaj. Svaku igračkicu volim i da probam,
da vidim kakvog je ukusa. Mnogo me nervira što mama
i tata misle da sam još uvek mala, pa me teraju
rano u krevet. Ali ne predajem se ja lako. Ja onda,
uz inat, sve pobacam iz kreveta, vrištim i jako lupam
nogama, pa se mama i tata plaše da ću ga polomiti. Ja
volim da spavam i kad me nebi terali pre ponoći da legnem,
bila bih dobra.Spavala bih sutradan do podne.
|
|
|